Kao mali sam obožavao Popaja.
Volio sam činjenicu kako bi uvijek uspio spasiti svome srcu najdražu djevojku
Olivu i kako mu je špinat uvijek davao nevjerojatnu snagu baš u onome trenutku
kada mu je to bilo najpotrebnije. Dodatni bonus mi je bilo to što je veliki
zločesti negativac uvijek dobio što i zaslužuje, a pištavi zvuk Popajeve lule budio
je u meni želju za akcijom. Sagledavajući moje trenutačne prehrambene navike
uvidio sam kako vrlo često konzumiram špinat. Zapitao sam se da li je možda tome
razlog učestalo gledanje Popajevih crtića i posjedovanje jedne njegove
slikovnice u predškolskom razdoblju mojega života? Nadam se da nije, budući da
ne hodam uokolo u bijelom mornarskom odijelu, nemam tetovaže, lule me uopće ne
privlače a i iskreno se nadam kako mi koljena i laktovi nisu čudesno zašiljenog
oblika. Razlog je tome što zaista volim okus špinata, pogotovo onog sitno
nasjeckanog, malo isprženog na ulju i pomiješanog sa mlijekom.
Špinat kojeg stručno nazivamo Spinacea oleracea je jednogodišnja
biljka kojoj se porijeklo pripisuje Perzijskim zemljopisnim područjima
(danšnjem Iranu). U 11. stoljeću dolazi u Španjolsku, dok se u Europi proširio
tek u 18 stoljeću. Krajem 19 stoljeća dr. von Wolf objavljuje mjerenja po kojima
ga se svrstava u najbogatije zeleno lisnato povrće po pitanju udjela željeza. Taj
podatak dovodi do njegove iznimne popularnosti. Dodatnu popularnost donosi mu lik
mornara Popaja koji je zaslužan za 33% veću prodaju špinata u 30-im godinama
prošlog stoljeća na području Sjedinjenih Američkih Država, a zanimljivo je kako
su i danas najprodavanije marke one sa Popajevim likom na konzervi špinata.
1937. godine znanstvenici uviđaju
kako je von Wolf napravio jednu „malu“ pogrešku prilikom svojih izračuna udjela
željeza u špinatu. Naime pogrešnim postavljanjem decimalne točke pripisao je špinatu
10 puta veći udio željeza nego što ga špinat zapravo sadrži. Danas kada špinat
uspoređujemo sa drugim zelenim lisnatim povrćem uočavamo kako i dalje prednjači
po količini željeza. Ovdje treba naglasiti da postoji pitanje koliko željeza
naše tijelo zaista može apsorbirati iz špinata budući da znanstvenici sumnjaju kako
bi fitinska kiselina, također prisutna u špinatu, svojim vezanjem za željezo mogla
spriječiti njegovu apsorpciju u našem tijelu. Za konačan sud po tome pitanju
treba pričekati objavljivanje većeg broja opsežnih studija koja će se
isključivo baviti time.
No i uz stavljanje udjela željeza
na stranu, špinat je nutritivno iznimno vrijedna namirnica što je i više nego
vidljivo iz njegovog kemijskog sastava. 100g svježeg neobrađenog špinata sadrži
velike količine mnogih vitamina i minerala. Po tome pitanju prednjače vitamin K
i prekursori vitamina A (karotenoidi i beta-karoten) koji daleko premašuju
vrijednosti dnevnih preporučenih količina (vitamin K i do 6 puta). Svi
predstavnici vitamina B kompleksa su zastupljeni osim vitamina B-12 (budući da
ga pronalazimo samo u namirnicama životinjskog podrijetla) pri čemu vitamin B-9
(folna kiselina) zauzima najvažnije mjesto sa udjelom koji iznosi 50%
preporučene dnevne količine. Vitamin C je također zastupljen sa skoro 50% preporučenih dnevnih količina, a vitamin E sa 10%. Od minerala su najzastupljeniji
mangan, magnezij te kalij, dok su dodatno prisutni kalcij, fosfor, natrij,
cink, bakar, selen i naravno željezo. Udio prehrambenih vlakana od 2.2 g na
100g namirnice je također vrlo povoljan čime zadovoljava 9% naših dnevnih
potreba.
Ono što je posebno zanimljivo kod
špinata je činjenica kako ga znanstvenici, uz bobičasto voće, uvijek stavljaju
na liste najboljih boraca protiv slobodnih radikala uslijed niza različitih
kemijskih spojeva koje sadrži: od beta-karotena, vitamina C i E, zeaksantina,
luteina pa sve do različitih vrsta flavonoida koji su uglavnom derivati patuletina
i spinacetina. Prisutnost tako velikog broja različitih antioksidansa u špinatu
pridonosi njihovom sinergističkom djelovanju te time i iznimno visokoj
antioksidativnoj aktivnosti samog špinata. Dodatno, istraživanja izvršena nad
frakcijama glikoglicerolipida, spojeva prisutnih u membranama stanica špinata, ukazuju
na njihov pozitivan utjecaj sprječavanja rasta više vrsta različitih tumora. Navedene
znanstvene činjenice čine špinat idealnom namirnicom za borbu protiv bolesti
uzrokovanih starenjem.
Ovdje treba naglasiti i
potencijalne negativne strane konzumacije špinata. Uslijed relativno većih
udjela oksalata u špinatu osobe koje imaju sklonost stvaranju oksalatnih
bubrežnih kamenaca bi ga trebale izbjegavati. Također osobe koje su na anti-koagulantnoj
(protu-zgrušavajućoj) terapiji trebaju pripaziti kod konzumacije špinata zbog
velikih doza vitamina K koje pospješuju zgrušavanje krvi. I za kraj, možda
najbezazlenija, ali i dalje negativna strana konzumacije špinata je ta da se
naprosto neopisivo voli zavući ili zalijepiti za prednje zube i to baš u onim trenutcima
kada biste to najmanje željeli.
Cjelovit tekst je dostupan i na http://www.tjedni-menu.com/
