Gotovo svaki zaljubljenik Lucasovih
„Ratova zvijezda“ osjeti onaj poseban osjećaj uzbuđenja i mističnosti kada u „Fantomskoj
prijetnji“ po prvi puta saznaje o Midi-klorijanima (eng. Midi-chlorians),
simbiotskim mikroorganizmima čija koncentracija u tijelu određuje moći i snagu Jedi
viteza. Dok sam bio mlađi identičan osjećaj bi i mene zapljusnuo te mi učinio
gledanje dotičnog filma još zanimljivijim. Danas, pomisao na Midi-klorijane me
i dalje iznimno zabavlja, no moje obrazovanje me usmjerava na interesantan zaključak
o tome koliko su oni slični jednim drugim simbiotskim mikroorganizmima.
Mikroorganizmima koji su poprilično stvarni i koji se nalaze u svakome od nas.
Zdrava odrasla osoba u svojem
probavnom sustavu sadrži preko 500 vrsta različitih živih mikroorganizama. 98%
njih se nalazi u debelom crijevu, a ukupan njihov broj je 10 puta veći od broja
stanica koje izgrađuju naše tijelo.
Prvotni izvor tih mikroorganizama
je doticaj s majkom tijekom prirodnog porođaja, dok su u danima nakon porođaja
dodatni izvor mikroorganizmi sa kože majke kao i mikroorganizmi iz samog okoliša
novorođenčeta. Važan izvor mikroorganizma je i majčino mlijeko koje ujedno ima
ulogu poticanja rasta tada već prisutnih mikroorganizama u probavnom traktu
novorođenčeta. Već nakon 2 tjedna dojenja beba posjeduje stabilnu crijevnu
mikrofloru, dok za formiranje mikroflore nalik onoj u odraslog čovjeka može proteći
i do nekoliko godina.
Kada govorimo o crijevnoj
mikroflori može se steći dojam da se radi o nekoj općenitoj mikroflori koja je
identična svakom čovjeku, no istina je potpuno drugačija. Svaki pojedinac
posjeduje jedinstvenu, isključivo samo njemu svojstvenu, crijevnu mikrofloru.
Znanstvena istraživanja na tome području su zbog toga vrlo zahtjevna budući da
postoji izniman broj varijabli koje mogu utjecati na rezultate istraživanja. Ono
što danas znamo je da crijevna mikroflora ima golem utjecaj na zdravlje
čovjeka. Najveći utjecaji su na području zdravlja crijeva, pravilne i redovite probave
te imunološkog sustava pojedinca.
Također smo svjesni kako korištenje
antibiotika, podvrgavanje kemoterapiji, izlaganje stresu te određeni tipovi
nepravilne prehrane mogu narušiti stabilnost naše crijevne mikroflore. U tom
trenutku je potrebno posegnuti za probioticima.
Danas probiotike najčešće
definiramo kao žive mikroorganizme koji nakon konzumacije u primjerenoj
količini dovode do pozitivnih učinaka na zdravlje čovjeka, dok sama riječ u
prijevodu sa grčkog znači „za život“ (u smislu da potiče život za razliku od
antibiotika).
Probiotici su u velikoj mjeri
prisutni u našoj povijesti: korisne učinke kiselog mlijeka su poznavali ljudi u
vremenima daleko prije rođenja Isusa Krista, jogurt je bio redovito konzumiran
od strane vojska Đingis-Kana, dok je za rasvjetljavanje misterija zrnca kefira bilo
potrebno zavesti kavkaskog princa, biti otet od istog, nakon toga biti
oslobođen te na kraju na carskom sudu isposlovati povoljnu sudsku presudu. No
glavni događaj koji je postavio probiotike u centar pažnje širega pučanstva je
izdavanje knjige „Produljenje života“ 1908. godine od strane poznatog ruskog
biologa i nobelovca Ilije Metchnikoffa. Od tada pa sve do danas postoji niz
znanstvenih istraživanja koja ukazuju na važnost probiotika pri čemu su
najistraženije bakterije iz roda Lactobacillus,
Leuconostoc, Pediococcus te Bifidobacterium.
Neka od tih istraživanja nisu uvjerljivo provedena, neka su proturječna dok
mnoga naprosto traže potvrdu u dužim epidemiološkim studijama, no u konačnici
iznjedrila su sljedeće općeprihvaćene zdravstvene tvrdnje o pozitivnim učincima
probiotika:
- inhibicija patogenih mikroorganizama
- uspostavljanje ravnoteže crijevne mikroflore nakon korištenja antibiotika
- pojačavanje anti-tumornih i anti-mutagenih aktivnosti
- stabilizacija crijevne mukozne barijere što može dovesti i do smanjivanja alergijskih reakcija
- ublažavanje simptoma dijareje uzrokovane antibioticima, bakterijskim infekcijama, rotavirusom ili radioterapijom
- ublažavanje simptoma konstipacije
- ublažavanje simptoma laktoza intolerancije
- snižavanje serumskog kolesterola te visokog tlaka
Iz svega navedenog očito je kako je dobro preporučiti konzumaciju
namirnica koje sadrže probiotike. Dobar izbor za svakodnevnu konzumaciju su
fermentirani mliječni proizvodi poput različitih vrsta voćnih ili običnih jogurta,
ili nešto neuobičajenih proizvoda kao što su kefir (fermentirano kravlje, ovčje
ili kozje mlijeko sa sadržajem alkohola iznad 1% porijeklom sa Kavkaza) ili
kumis (fermentirano kobilje mlijeko porijeklom iz Rusije). Pri odabiru takvih
proizvoda, koji deklaracijom ili reklamiranjem ističu da sadrže probiotike,
dobro je izabrati one koji u sebi imaju više različitih vrsta mikroorganizama
te da su oni prisutni u većim koncentracijama (minimum 1 x 106 CFU
po mL). Također ne treba zaboraviti važnost primjene svakodnevne pravilne
prehrane, pogotovo onaj dio koji se odnosi na prehrambena vlakana, budući da se
među njima nalaze i frukto-oligosaharidi (inulin, oligofruktoza, laktuloza)
koji pozitivno utječu na rast bakterija crijevne mikroflore. I za kraj valja
naglasiti kako u evidentnim slučajeva narušenog zdravlja treba pribjeći
specijaliziranim probiotičkim pripravcima koji sadrže velike koncentracije
probiotika (1 x 109 CFU po mL i više) te širok raspon različitih
njihovih vrsta kako bi došlo do željenog terapeutskog učinka.
Cjelovit tekst je dostupan i na http://www.tjedni-menu.com/