Jabuka je voće koje posjeduje
vrlo važno mjesto u povijesti ljudskog roda. Prema Bibliji „odgovorna“ je za
progon Adama i Eve iz Raja na Zemlji, dok je prema određenim pričama također bila
ključan faktor u otkrivanju gravitacije sir Isaac Newtona. Zapravo je skrivena i u često korištenoj
poslovici „ab ovo“ čija cjelovita
verzija glasi: „ab ovo usque ad mala“, što
u prijevodu znači: od početka pa do kraja. Razlog tomu je što su stari rimljani
navodno svaki svoj obrok započinjali jajetom, a završavali jabukom.
Ovdje odmah želim preduhitriti
one koji smatraju kako jabuka nije primjerena kao završetak nekog obroka budući
da se tada šećeri iz jabuke fermentiraju u želucu. Fermentacija je anaerobni proces
pod kojim podrazumijevamo razgradnju šećera do alkohola i ugljik (IV)-oksida pomoću
specijaliziranih enzima, i to najčešće onih porijeklom iz kvasaca ili bakterija.
U našem želucu se izlučuju samo enzimi odgovorni za probavu bjelančevina, dok
se enzimi za probavu ugljikohidrata izlučuju isključivo u ustima putem sline i
tankom crijevu putem gušteračnih sokova. Nadalje sama pH vrijednost želuca,
koja je izrazito niska, sprječava bilo kakav razvoj mikroorganizama koji
dospiju u njega. Samim time možemo zaključiti kako se proces fermentacije ne
može odvijati u želucu, te kako jabuke, ali i bilo koje drugo voće, možete slobodno
konzumirati nakon obroka.
Jabuka spada u porodicu ruža (Rosaceae)
i to rodu Malus (u prijevodu sa latinskog zao, loš; dobiven zbog referenca uz
Biblijski incident) a najrasprostranjenija vrsta je Malus domestica koja čini
se potječe iz graničnog područja Kazahstana i Kineske provincije Xinjiang.
Kada govorimo o nutritivnoj
vrijednosti jabuke oslanjamo se na njezin kemijski sastav koji varira zavisno o
vrsti jabuke koju analiziramo. Najzastupljeniji sastojak jabuke je voda, kao i
kod svakog svježeg voća, te sačinjava u prosjeku minimalno 85% same namirnice. Veliki
udio vode je i odgovoran za nisku kalorijsku vrijednost ploda jabuke (100g
namirnice sadrži oko 45 kcal). Slijede ugljikohidrati sa udjelom od 10 do 15%,
dok su proteini i masti zastupljeni samo u tragovima (zajedno ispod 0,5%).
Ugljikohidrate sačinjavaju isključivo
monosaharidi i disaharidi koje definiramo kao jednostavne šećere. Prednost
jabuke krije se u tome što je fruktoza gotovo uvijek jednoliko zastupljena koliko
i ostala dva jednostavna šećera (glukoza i saharoza) što je jedan od uzroka
nižeg glikemijskog indeksa jabuke. Drugi je razlog taj što je jabuka dobar
izvor prehrambenih vlakana (3g na 100g namirnice), a pogotovo onih topljivih (u
najvećoj mjeri je to pektin). Naime topljiva vlakna usporavaju proces probave u
našem tijelu, čime sprječavaju nagli rast šećera u krvi.
Što se tiče prisutnosti vitamina
i minerala u jabuci, vitamin C se nameće kao glavni glumac. Određene sorte
jabuka mogu sadržavati i do 12 mg vitamina C na 100g namirnice, što sačinjava oko
20% naših dnevnih potreba za tim vitaminom. Ovaj podatak je još zanimljivi
ukoliko pridodamo činjenicu da svega 10 mg vitamina C sprječava simptome
skorbuta. Od ostalih vitamina i minerala najzastupljeniji su vitamin A, vitamin
B9 te kalij, ali u nedovoljnim količinama da bi jabuku proglasili
njihovim dobrim izvorom.
Većinu pozitivnih utjecaja voća i
povrća na zdravlje čovjeka znanstvenici pripisuju fitokemikalijama. Njih je
najjednostavnije definirati kao ne-nutritivne biljne kemijske spojeve u koje
primjerice spadaju flavonoidi, izoflavonidi, fenolni spojevi i karotenoidi.
Plod jabuke svoje blagotvorne učinke na ljudsko zdravlje također treba
zahvaliti upravo njima.
Jedna od glavnih pozitivnih
svojstava fitokemikalija je ta što djeluju kao antioksidansi, te time imaju
sposobnost uklanjanja štetnih slobodnih radikala u našemu tijelu. Jabuka sadrži
vrlo visoke koncentracije takvih spojeva koji pokazuju i visoku antioksidativnu
aktivnost, no ono što se treba naglasiti je kako većina njih dolazi u slobodnom
obliku. To znači da ti spojevi nisu vezani za druge kemijske spojeve u jabuci
te da time postoji veća mogućnost njihove apsorpcije u naš krvotok. Velika
većina fitokemikalija u jabuci je daleko više zastupljena u kori jabuke, dok je
primjerice kvercitin, jedan od glavnih flavonoida u hrani, zastupljen isključivo
u kori. Upravo se zbog toga konzumiranje svježih ekološki uzgojenih jabuka
zajedno sa korom nameće kao važna preporuka.
Epidemiološke studije su pokazale
kako redovita konzumacija svježih jabuka smanjuje rizik od pojave raka
(pogotovo raka pluća), astme, kardiovaskularnih bolesti, te tip II dijabetesa,
a povoljno utječe na smanjenje tjelesne mase kao i na funkciju pluća. Studije
na životinjama i in vitro studije su također pokazale kako jabuke imaju visoku
antioksidativnu aktivnost i sprječavaju proliferaciju stanica raka, te su
dodatno ukazale i na pozitivan utjecaj jabuka na smanjivanje razine kolesterola.
Uzimajući sve te činjenice u obzir, i više je nego jasno kako u britanskoj
poslovici „an apple a day
keeps the doctor away“ možemo pronaći mnogo toga što je istinito.
objavljeno i na: